Kulturna dobra grada Zagreba je zajednički projekt portala Lice Grada i servisa Fotografije Zagreba, a obuhvaća dokumentiranje nepokretnih pojedinačnih kulturnih dobara grada Zagreba. Projekt je aktivan od 2018. godine.
O pojmu kulturno dobro
Kulturno dobro je svako dobro od državnog interesa koje uživa osobnu državnu zaštitu. U širem smislu, kulturno dobro je kulturna baština koja pripada nekoj skupini ili društvu, tj. „nešto što ima i bit će očuvano kao kulturna vrijednost“. Kulturno dobro uključuje nepokretne ili pokretne materijalne predmete kao što je svjetska baština UNESCO-a ili dobra u skladu s međunarodnim komitetom Modri štit, a može biti i nematerijalna kulturna baština. Koncept „baštine” (francuski heritage za „nasljeđe”) je krajem 18. stoljeća prvi uporabio Henri-Baptiste Grégoire, biskup Bloisa.
Prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Republike Hrvatske, kulturna dobra i sva preventivno zaštićena dobra su nacionalno blago, a mogu biti: pokretne i nepokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleonotološkoga, arheološkog i znanstvenog značenja, arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost, nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti kao i dokumentacija i bibliografska baština i zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija o njima.
Zašto projekt Kulturna dobra grada Zagreba?
Misija projekta Kulturna dobra grada Zagreba je dokumentirati važne elemente povijesti grada i tako grad Zagreb ostaviti u nasljeđe budućim generacijama.
Misija projekta je učiniti grad Zagreb vječnim.
Motivacija
Iako je projekt nastao 2018. godine, 2020. godina je učinila svoje. Potres koji je pogodio grad Zagreb i okolicu 2020. godine potvrdio nam je ono što smo znali i prije – ništa ne traje vječno. Gledajući arhitekturu grada Zagreba, isti je doživio ogromnu štetu koja u nekim slučajevima nikada neće biti vraćena u prijašnje stanje. Samo neki od primjera zagrebačke arhitekture koju nikada više nećemo vidjeti u izvornom izdanju su oštećeni vrhovi Zagrebačke katedrale, unutrašnjost Bazilike Presvetog Srca Isusovog u Palmotićevoj, uništeni vrhovi palače Kolmar na glavnom zagrebačkom trgu, kao i prepoznatljivo lice ovog projekta – kuće Mlinarić.