Vranicanijeva poljana ili Park Bele IV naziv je male zelene površine omeđene Ulicom Ambroza i Klotilde Vranyczany na sjeveru, kulom Lotrščak na istoku, zgradom Državnog hidrometeorološkog zavoda na zapadu i Strossmayerovim šetalištem na jugu.
Na mjestu ovog parka u 15. stoljeću nalazio se samostan s kapelom ženskog reda sv. Dominika (ili sestara dominikanki).v Početkom 17. stoljeća ruševine preuzima novopridošli red kaupicina i na njihovu mjestu 1618. godine počinje gradnja samostana, a 1620. godine i crkve. Gradnja je okončana sredinom 17. stoljeća.
Uz samu kulu Lotrščak 1639. godine kuriju za povremeni boravak na Gradecu gradi pavlinski red koji je od 13. stoljeća imao sjedište u selu Remetama, tada kraj Zagreba. Nakon što je 1786. godine ukinut pavlinski red i 1788. godine raspušten kapucinski samostan, njihove su zgrade pripale državi.
Početkom 19. stoljeća prodane su pripadnicima imućnih aristokratskih obitelji i adaptirane su za stanovanje, a najdulje je sklop posjedovao Karlo pl. Jelačić (1802. – 1878.), a poslije njegova kći Klotilda udana Hellenbach (1831. – 1918.).
Svoju rezidenciju su smjestili u bivšu pavlinsku kuriju, a prema vlasnicima sklop se naziva Jelačićevim kućama ili Helenbahičinim kućama, a rezidencija palačom Hellenbach.
Sklop je u 19. stoljeću nekoliko puta dograđivan i pregrađivan, ali je u prvoj polovici 20. stoljeća opisan kao dotrajao, čak i ruševan.
Kasnije je isti srušen 1941. godine, a iza 19. i 20. stoljeća postoji više planova za izgradnju na tom mjestu, ali ništa od toga nije realizirano.
za praznu površinu između kule Lotrščak i zgrade DHMZ-a među Zagrepčanima uvriježio se naziv Vranicanijeva poljana, a 2011. godine uređen je park koji je godinu dana kasnije dobio naziv Park Bele IV.